Župa Budaševo svečano je u ponedjeljak, 10. veljače, proslavila blagdan svog zaštitnika i suzaštitnika Sisačke biskupije bl. Alojzija Stepinca. Središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom Krešimirom Bulićem i petnaestak svećenika.
Uz brojne okupljene domaće vjernike i hodočasnike sisačkog kraja, slavlju su nazočila i djeca iz Katoličke osnovne škole u Sisku i OŠ Budaševo – Topolovac – Gušće.
U homiliji, je biskup podsjetio kako je ovu Jubilejsku godinu papa Franjo stavio pod ime „hodočašće nade“, ali i kako je ovo jubilejska godina i od smrti našeg svetog Blaženika koji je preminuo na današnji dan prije točno 65 godina. „Kada sam nedavno predstavljao knjigu kardinala Josipa Bozanić Alojzije Stepinac – žrtva za budućnost, otkrio sam lijepu poveznicu kardinala Stepinca i jubilejske godine nade, koju upravo proživljavamo. Kardinal Bozanić kaže: Mučenik bl. Alojzije Stepinac učitelj je i uzor naše nade. Sav uronjen u Boga, nošen vjerom, nadom i ljubavlju on je postao prorok budućih vremena. On nas i danas uči kako staviti pouzdanje u Boga, kako se u ovom životu potpuno nasloniti na Božje obećanje koje ne razočarava.“ (Nav. dj., 78) Jednom je bl. Alojzije ispričao jednu zgodu iz života svetoga Ambrozija. On je svratio u neku kuću, zajedno s pratiocem, da tu prenoće. Domaćin mu se pohvalio da on ne zna što je križ. Ambrozije je smjesta ustao i rekao svom pratiocu: ‘Bježimo odavde, jer ovdje nema Boga!’ Doista je neobično ako u životu ne postoji križ, ako ne postoji trpljenje i ako mislimo da je to Božji put. Ne! Upravo Kristov križ u središtu je kršćanske nade. Ave crux, spes unica – zdravo, križu, nado jedina, zaziv je u himnu na blagdan Uzvišenja Svetog Križa. Doista je u križu Kristovom naša nada. Bez križa Gospodin ne bi uskrsnuo, a uskrsnuće je temelj svake ljudske nade koja se ispunja, obećanje koje se ostvaruje, naviješten život koji ni smrt ne može pobijediti“.
Osvrnuvši se na nedavno objavljenu knjigu dr. Gordana Akrapa “Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i OZNA-e” biskup je istaknuo kako autor navodi da je za vrijeme Drugog svjetskog rata zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio meta napada i nacističke tajne službe Gestapo i komunističke OZNA-e. „Prema tim izvješćima, nadbiskupa Stepinca je kanila zatvoriti već tijekom rata ustaška vlast, kako dokazuju dokumenti Gestapoa, a poslije rata ga je kanila ubiti ili svakako optužiti za ratne zločine i baciti u zatvor komunistička vlast, kako svjedoče dokumenti OZNA-e. Ova posljednja je to i učinila i što je najgore, nije nikako htjela dopustiti da živ iziđe iz zatvora pa ga je sustavno trovala. Dokazi o trovanju u zatvoru Lepoglavi doneseni su na njegovoj obdukciji poslije smrti… Tako postaje još jasnije da naš sveti Blaženik nije bio omiljen ni jednoj ni drugoj totalitarističkoj vlasti koje su ga se htjele riješiti, jer im je smetao. No, time se pokazuje da je upravo on bio u pravu, a ne ove ekstremne ideologije koje su u smrt odvele milijune ljudi. U kolopletu smrti i opće nesigurnosti ne samo za mir i životne uvjete, nego i za goli život, Stepinčevo pouzdanje u Boga unosilo je u ljude nadu. I zato ga s pravom smatramo učiteljem i uzorom kršćanske nade“, poručio je biskup.
Govoreći o današnjim liturgijskim čitanjima, na blagdan svetog blaženika Alojzija Stepinca, biskup je ustvrdio kako ona govore o mučeništvu i smislu života koji nadvladava smrt i kada se život gubi radi Kraljevstva nebeskoga. „Čitanje Druge poslanice Korinćanima svetoga Pavla apostola (2Kor 1, 3‐7. 8b‐9.12) donosi nam apostolovu pohvalu Bogu: Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. I nastavlja a postol: tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. I Pavao još dodaje: Ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli ‐ osobito prema vama – u svetosti i iskrenosti Božjoj. Ovdje su povezane tri teme: patnja, nada i savjest. Patnje imaju utjehu u Kristu koji je za nas trpio i ostavio nam primjer prihvaćanja Božje volje i kad treba prihvatiti trpljenje i križ. Bl. Alojzije to je znao i činio, po primjeru Isusovu i on je trpio ali i proslavljen primio vječnu nagradu. Nada koju spominje Apostol odnosi se na Korinćane, apostol se nada da su oni svjesni da su on i njegovi suradnici sve činili za njih i da nisu bili pristrani, nego su se potpuno, bez interesa posvetili propovijedanju Riječi. A savjest im je čista jer nisu ništa propustili učiniti što su trebali. Tako je i bl. Alojzije mogao reći na montiranom sudu da je njegova savjest čista. Učinio je sve što je mogao učiniti. No, to njegovim tužiteljima, i onima 1946. i ovima danas, nije dovoljno. Mrzili su Krista pa mrze i sve koji su njegovi, i tada i u vrijeme bl. Alojzija, i danas“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve biskupu je na dolasku kao i na nadahnutoj poruci o bl. Alojziju Stepincu, zahvalio župnik Bulić. Ovo slavlje je animirao Župni mješoviti zbor, a prethodila mu je i trodnevna duhovna priprava koju je predvodio župnik iz Prelošćice Rafael Mlinar.
Izvor: Sisačka biskupija
