Sestre naše Družbe sudjelovale su na blagdana sv. Andrije, 30. studenog na trajnoj formaciji „Iz rana u novi život“ u kući matici u Šibeniku pod vodstvom fra Josipa Ivanovića gvardijana samostana sv. Franje u Šibeniku. Tema nas ove godine nuka na promišljanje i trajno posviješćivanje: tko smo, što smo, što nam je biti, što radimo, kako radimo…
U prvoj meditaciji voditelj je promišljao o temi „Ranama oživljeni“, na tragu onoga što smo ove godine proživjeli i što kao franjevačka obitelj živimo. Potrebno nam je vraćati se na situacije i iskustva koja smo proživjeli. Preuzimati osjećaje koje smo proživjeli. To podrazumijeva odnos sa Zaručnikom naše duše, Onim koji je utjecao na nas. Gospodin nas je pogledao i taj pogled nas prožima. Pogledajmo križ iz sv. Damjana s kojeg nas Gospodin promatra. Iz toga pogleda sve kreće i k tome pogledu se sve vraća. Taj se pogled utiskuje u naše srce. Kapi krvi koje mu padaju s lica su kapi koje nas oživljuju i ozdravljaju. … Franjin život je uokviren Gospodinovim pogledima. Taj pogled je doživio nekoliko puta i taj pogleda ga je pratio i nije mu se mogao oduprijeti. I taj je pogled tražio! U nastavku je promišljao o zadnjim godinama života sv. Franje i svih onih promjena koje su obilježile Franjin dio života. Povlačenje na La Vernu Franji donosi posebne milosti. Povlačenje na goru svakome od nas daje mogućnost biti bliže svetome. Važno je da mi imamo bar malo snage da se Bogu okrenemo i napunimo svoje baterije. Rane ne moraju uvijek nestati, ožiljci će uvijek ostati. Važno je ne trljati rane.
U homiliji je aktualizirao liturgijska čitanja (Rim 10,9-18; Ps 19,2-5; Mt 4,18-22) o pozivu četvorice prvih učenika, povezujući ih s biblijskim pozivima istaknutih likova. Potrebno je promisliti gdje Bog mene zatiče. Gdje je moja svakodnevnica u kojoj Boga želim susresti i proslaviti? Gdje će Bog nas zateći i na koji način? Hoću li biti spreman dočekati ga? Bog nas poziva da bacimo mreže i darujemo mu život. Kad nas Bog imenom pozove, On nas i gleda. Božji pogled je prisutan. Bog nas pronalazi na raznim životnim putevima… Ne možemo Bogu dati ono što nemamo. Bog nas želi osloboditi navezanosti od svake obale, od svake mreže i svih drugih navezanosti kako bismo ga slijedile slobodna srca. Bog nam je dao ono što znamo i po toj mreži Božjeg dara dovoljno je s pouzdanjem baciti mrežu na Gospodinovu riječ.
Poslijepodnevni dio započeo je pobožnošću Corda pia (Srca mila) ili pobožna srca jedna je od najstarijih franjevačkih pobožnosti koja meditira otajstvo Kristove muke i smrti na križu, a prisjeća se i dara svetih rana utisnutih u tijelo i srce svetoga Franje Asiškoga.
U završnoj meditaciji promišljale smo o potrebi življene Corda pie gdje je u himnu opjevan cijeli događaj La Verne. Protumačio je povijesnu datost pobožnosti Corda pia te današnje njezino aktivno moljenje petkom tijekom došašća i korizme.
Susret je završen svečanom molitvom Večernje i molitvom devetnice Bezgrješnoj.
Tekst: s. Mandica Starčević
Izvor: Šibenske franjevke
