Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?« Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć’ ih k domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše. Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog. Reći ću Bogu: »Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?« Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?« Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
Poštovani slušatelji Radio Marije, draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!
Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne Bože za tobom! Ovaj prekrasni psalam, uvodi nas u bit Blažene Djevice kao one koja je Izvor spasenja. Gospodin Isus sam o sebi govori kako je on Izvor žive vode i tko bude pio na tom izvoru, bit će spašen. Zašto sveti pjesnik koristi sliku košute. Košuta je poznati ranokršćanski simbol. Košuta je životinja koja se hrani zmijama otrovnicama. Ona ih ubija i jede. Od siline zmijina otrova, košuta žeđa i zato traži izvor hladne vode kako bi se napojila i ugasila tu žeđ. Simbol košute je najbolji primjer i našega života. Zmija otrovnica simbol je grijeha. Često kada padnemo u grijeh, ostajemo u tjeskobi i razmišljamo kako smo mogli Boga povrijediti. To je ta žeđ koju imamo. Kada padnemo u grijeh, žeđamo za Bogom, a jedini je izvor gdje ga možemo utažiti Isus Krist. Isus je pravi izvor žive vode. On je onaj koji nam oprašta naše grijehe i čini nas napojenim odnosno mirnim, vraća nas u stanje milosti. Bog je postao čovjekom upravo da nas dovede na izvor, a Blažena Djevica bila je izabrana da bude izvor spasenja Božjega. Bog ju je očistio od grijeha i sebi pripravio dostojan stan kako bi ušao u ovaj svijet. Marija je isto kao košuta žeđala za spasenjem. Kao i svaki Izraelac vjerovala je da će Bog poslati spasenje svome narodu. Međutim, nije znala da će upravo ona otvoriti put izvoru spasenja, Isusu Kristu. A nakon što je dopustio da izvor potekne iz njegova Boga, rađa se Crkva, ona koja će i dalje taj izvor donositi kroz sakramente i tako vraćati dostojanstvo svakom čovjeku koji je stvoren kao slika i prilika Božja. Sakramenti, vidljivi znakovi Božje nevidljive ljubavi. Gospodin se ostavio u sakramentima jer je znao da nećemo moći bez njega. Znao je čovjekove slabosti i zato se ostavio u sakramentima kako uvijek pili sa izvora žive vode. I kaže na kraju psalmist: Što si mi dušo klonula i što jecaš u meni, U Boga se uzdaj jer opet ću ga slaviti. Spasenje svoje, Boga svoga.
Neka ne tuguje duša naša jer je Bog prisutan među nama. Marija je dopustila da izvor spasenja dođe u naš svijet. Ona, iako bez grijeha začeta, razumjela je da čovjeku treba izvor koji će mu utažiti žeđ. Zato Bog i nakon svoje pobjedonosne smrti ostavlja u Crkvi cijeloga sebe u sakramentima. Kako se bliži svečani dan Gospodinova rođenja, pogledajmo u svoje srce, vidimo što ga je nedostojno i otiđimo na ispovijed kako bi se utažila žeđ od otrova i kako bi mogli pristupiti izvoru života, Isusu Kristu u sakramentu Euharistije. Obilje Božjeg blagoslova.
Antonio Kljajić, đakon Požeške biskupije.
