Naamanov “krhki” oklop
Odlomak iz Druge knjige o kraljevima govori o ozdravljenju od gube Naamana, zapovjednika vojske aramejskoga kralja, nakon što je sedam puta uronio u rijeku Jordan, prema Elizejevoj riječi. I papa Franjo je primijetio – prisjetio se papa Lav XIV. – koliko je Naamanova priča i danas “prodorna” i aktualna. Njegov oklop zapovjednika, izvor prividne slave, zapravo je oklop koji skriva krhko, ranjeno, bolesno čovještvo.
Tu kontradikciju često pronalazimo u vlastitom životu: katkada su veliki darovi oklop koji pokriva velike slabosti. Da je Naaman nastavio samo skupljati medalje kako bi ukrasio svoj oklop, na kraju bi ga guba pojela: naizgled živ, da, ali zatvoren i izoliran u svojoj bolesti.
Manje titula, kako bismo shvatili da je ljubav sama milost
Isus nas oslobađa od te opasnosti: rođen je i umro gol, nudi svoje darove ne tražeći priznanje, kao što se događa u odlomku iz Evanđelja pročitanom tijekom mise. Od deset ozdravljenih gubavaca, samo jedan, Samarijanac, čini se da shvaća da je spašen i vraća se Isusu, padajući ničice pred njegove noge.
Možda što manje titula imamo, to jasnije shvaćamo da je ljubav besplatna. Bog je čisti dar, sama milost, ali koliko nas glasova i uvjerenja može i danas udaljiti od te gole i snažne istine!
Uroniti u Marijin ‘Veliča’
Marijanska je duhovnost upravo u službi te istine, jednostavne koliko i bitne – napomenuo je Papa. Pobožnost prema Mariji uči nas vraćati se Isusu i otkriti njegovu prisutnost u događajima svakodnevnog života. Marijanska nas duhovnost uranja u stvarnosti opjevane u himnu ‘Veliča’:
Pomaže nam vidjeti ohole raspršene u mislima svoga srca, moćne svrgnute s prijestolja, bogate otpuštene praznih ruku. Obvezuje nas da gladne napunimo dobrima, da uzvisimo ponizne, da se sjetimo Božjega milosrđa i da se uzdamo u snagu njegove ruke.
Nemojte slijediti one koji uspavljuju veze i nutrinu
Gubavci koji, jednom ozdravljeni, ne osjećaju potrebu zahvaliti, upozorenje su svakom vjerniku: Božja milost može doći do nas i ne pronaći odgovor. Može nas izliječiti, i ne zahvatiti nas iznutra. Doista – upozorio je Papa – postoje oblici pobožnosti koji nas ne vežu za druge i uspavljuju naše srce. Marija hodi iza Isusa, a on ide prema svakom ljudskom biću, posebno onima koji su pogrešno smatrani “neprijateljima”: upravo siromašnima, ranjenima, grješnicima. Gledati Mariju znači spominjati se, kako je papa Franjo napisao u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium, “revolucionarne snage nježnosti i ljubavi”.
U njoj vidimo da poniznost i nježnost nisu vrline slabih, već jakih, koji ne trebaju zlostavljati druge da bi se osjećali važnima. Gledajući je otkrivamo da je ona koja je hvalila Boga jer je ” moćne zbacio s prijestolja” i “bogate otpustio praznih ruku” ista ona koja daje toplinu doma našoj potrazi za pravednošću.
Promicati pučke pobožnosti
Na kraju, svijet je žedan mira i pravednosti – primijetio je Papa te potaknuo da održavamo živom kršćansku duhovnost, pučku pobožnost prema mjestima i događajima koji su zauvijek promijenili lice zemlje. Čineći to – nada se papa Lav XIV. – moći ćemo potaknuti snagu obnove i preobrazbe, ali i doživjeti vrijeme obraćenja i obnove, promišljanja i oslobođenja.
Izvor: Vatikanske vijesti