Znanstveni skup „150. obljetnica dolaska sestara milosrdnica u Split (1875-2025.)“ otvoren je u subotu, 13. rujna, u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Program je započeo pjesmom „Sto pedeset ljeta“ čije je stihove, za ovu prigodu, napisala s. M. Valentina Ivković-Mandac, a uglazbio ih je maestro don Šime Marović dok je pjesmu izveo Zbor sestara milosrdnica pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.
Svojim obraćanjem skup je otvorila s. M. Martina Prcela, provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Provincije Navještenja Gospodinova sa sjedištem u Splitu. Zahvalila je Bogu za dar 150 godina prisutnosti i djelovanja sestara u Splitu, istaknuvši kako su kroz to vrijeme nastojale živjeti vjernost karizmi sv. Vinka i sv. Lujze. Podsjetila je na brojne naraštaje sestara koje su u bolnicama, školama, vrtićima i župama svjedočile evanđeosku ljubav i služenje, te na zahvalnost koju duguju svim dobročiniteljima i suradnicima. Naglasila je da je ova obljetnica i poziv na obnovu zajedništva s Crkvom i društvom, kao i na spremnost da sestre i dalje budu blizu onima koji su u potrebi. „Naša je povijest utkivana molitvom, žrtvom i služenjem najpotrebnijima“, rekla je provincijalka, dodavši da sestre žele ostati otvorene budućnosti, odvažne u svjedočenju i radosne u darivanju.
Zatim se, uime splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića obratio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić. Na osobit način naglasio je zahvalnost za svaku sekundu predanog djelovanja sestara tijekom stoljeća i pol. Svoju poruku izrazio je i kroz simbolično računanje vremena: „150 godina, to je 54.787 dana, 1.314.880 sati ili 4.761.676.800 sekundi. Za svaku sekundu koju ste ovdje provele, za svako dobro koje ste učinile, za svu ljepotu koju ste darovale – nadbiskupija vam je iskreno zahvalna.“ Pozvao je sestre da s nadom gledaju u budućnost, jer ono što se čini iz ljubavi, ostaje za vječnost.
Skupu je pastirsku riječ uputio i požeški biskup Ivo Martinović. U svome govoru podsjetio je na mnogostruko služenje sestara u bolnicama, domovima za starije, vrtićima i župama te naglasio njihovu trajnu prisutnost u životu i povijesti Crkve i naroda. Govorio je o njihovu ustrajnom naviještanju Evanđelja, o ljubavi kojom su pratile bolesne, siromašne i potrebite, kao i o njihovoj ulozi u odgoju mladih generacija. Podsjetio je i na kušnje kroz koje su prolazile: ratove, siromaštvo, progonstva i oduzimanje imovine, a ipak su, kako je rekao, uvijek ostajale molitvom oslonjene na Boga, ne gubeći nadu. Zahvalio je sestrama i za njihovo djelovanje u Požeškoj biskupiji, istaknuvši da su njihova prisutnost i služenje zlatnim slovima upisani u povijest naših zajednica. „Vi ste bile i ostale žarište ljubavi Božje za naš narod, Crkvu i cijeli svijet“, poručio je biskup Martinović, dodavši da sestre i danas ostaju poziv i putokaz Krista te da njihova ljubav, hranjena na gozbi vječne Ljubavi, i dalje daruje svjetlo Crkvi i društvu.
