Bog se rodi v Vitliomi,
djavlju silu tada slomi.Gradu ime tako biše,
kako prorok Božji piše.Tu pastiri blizu stahu
pri ovčicah i ne spahu.Svitlost Božja na njih pride,
pred kom noćna tma otide.Množstvo anjel tu vijahu,
slavu Bogu ki pojahu.Pastiri se čudovahu,
strahom k nebu pogledahu.Anjeli se veselahu,
glase dobre spovidahu:slava Bogu, mir človjekom,
dobrovoljnje vjeku vjekom…— Bog se rodi v Vitliomi (hrvatska božićna pjesma zapisana u 14. st.)
Dragocjena baština hrvatskih tradicijskih božićnih napjeva i pjesama, danas i svjetski priznata, tijekom stoljeća usmene tradicije zabilježena je i u različitim pjesmaricama. Među njima se ističu dvije pjesmarice pisane kajkavskim narječjem i latinskim jezikom – rukopisna Pavlinska pjesmarica (1644) i tiskana Cithara octochorda (1701., 1723., 1757).
O jedinstvenost hrvatskih božićnih napjeva u emisiji emitiranoj 2. siječnja govorio je mo.Tomislav Habulin. Reprizu emisije poslušajte u nedjelju 7. siječnja u 13:00 h.
Emisiju je uredila i vodila Ivka Malkoč Bastašić.