Sveta Ema Krška ili Hemma (Emma) von Gurk, koruška redovnica, rodila se oko 980. ili 995, prema predaji u slovenskom naselju Pilštanju (općina Kozje, Štajerska), u bogatoj i uglednoj koruškoj obitelji grofova von Zeltschach. Bila je rođakinja njemačkog cara Heinricha II, a odgojena je na carskom dvoru u Bambergu. Udala se za grofa Wilhelma von Friesacha, s kojim je imala dva sina, Wilhelma i Hartwiga, a obojica su umrli mladi. Njezin suprug, grof Wilhelm, poginuo je u borbi protiv ustanika koji su željeli svrgnuti Heinricha II. Lišena obitelji, posve se predala Kristu i njega je učinila baštinikom svoga posjeda. Sve što je nosila u srcu, očitovala je i u djelima. Napustila je svoj dvorac i dala 1043. sagraditi samostan u Gurku (slovenski Krka), u Koruškoj (danas okrug Sankt Veit an der Glan). Bio je to samostan sa 70 redovnica i 20 svećenika, a Ema ga je tako bogato obdarila da je poslužio i kao temelj za osnivanje biskupije u Gurku. Podigla je u Koruškoj čak dvadeset crkava. Zahvaljujući ostavštini svete Eme Krške osnovan je 1074. i glasoviti benediktinski samostan u Admontu (Štajerska), glasovit po bogatoj knjižnici.
Posljednje godine života Ema je provela u samostanu u Gurku, a preminula je 29. lipnja 1045. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a pobožni puk počeo ju je štovati odmah po njezinoj smrti. Blaženom ju je 21. studenoga 1287. proglasio papa Honorije IV, a papa Pio XI. proglasio ju je svetom 5. siječnja 1938. Njezin grob nalazi se od 1174. u kripti katedrale u Gurku (slovenski-Krška katedrala), a na grobu stoji natpis: „O, blažena Emo, biseru svih kreposti, utemeljiteljice Gurka, ti koja si sve svoje bogatstvo posvetila Kristu, ovdje počivaš u vječnom miru.“ Papa Ivan Pavao II. posjetio je 25. lipnja 1998. katedralu u Gurku i pomolio se na grobu svete Eme. Naročito ju časte u austrijskim pokrajinama Koruškoj i Štajerskoj te u Sloveniji. Zaštitnica je biskupije Gurk, pokrajine Koruške, rodilja i zdravih očiju te mnogih naselja, župa i kapela u Austriji i Sloveniji (Kozjansko-Rogatec, Pilštanj; Dolenjsko-Šentrupert, Mokronog; Gorenjsko-Žiri; Maribor).
Tekst: zupa-jastrebarsko