Drugog dana devetnice uoči blagdana bl. Marije Propetoga euharistijsko slavlje predslavio je don Josip Galić, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Potocima kod Mostara, u koncelebraciji s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i vlč. Marinkom Prstecom, svećenikom varaždinske biskupije. Ovaj je dan bio posvećen molitvi za misije koje je bl. Marija Propetoga mnogo preporučivala svojim sestrama u molitve, a i sama je bila misionarka po odredbi Božje providnosti. Sestre Družbe Kćeri Milosrđa 1936. godine, na poziv fra Leonarda Ruskovića, ofm, započele su s djelovanjem u misijama u Argentini, a nakon četiri godine, 1940. u Južnu Ameriku odlazi i bl. Marija Propetoga kao vrhovna predstojnica uredoviti kanonski pohod sestrama. Zbog Drugoga svjetskog rata nije se mogla vratiti u domovinu, pa ostaje na tlu Južne Amerike dvanaest godina kao misionarka, puna ljubavi Božje i žara za siromahe u tijelu i duši.
Donosimo nekoliko misli iz don Josipove homilije: »Čovjek je jedino živo biće koje pita i želi odgovore na svoje upite. Čim se rodi odmah pita: Zašto i čemu ljudski život? Odgovor je došao s neba, u Isusu Kristu. Mi,ovdje okupljeni, večeras molimo za misije, širenje evanđeoske istine, odgovora koji nam je došao s neba. Isus računa s nama u svom projektu. On ne bira sposobne i pametne. Primjer su nam prva dvanaestorica apostola. Bog na putu dolaženja osposobljuje ljude za takve stvari. Među njima je i naša blaženica, Marija Propetoga, koja je tijekom prve tri godine, od 1936. do 1940. u misije poslala 23 sestre svoje mlade družbe. Nisu sve njezine sestre propovijedale evanđelje nego su ga svjedočile svojim životom u milosrdnim djelima prema bolesnima i siromasima. Danas se upitajmo: Što mi vjerujemo, kome vjerujemo i što za nas znači Radosna vijest? Mislimo da živimo, a zapravo životarimo, mislimo da ljubimo, a mi iskorištavamo ljubav. Isus nije više naš život, a on je rekao: Ja sam put, istina i život. Postao je samo ukras u našim životima, na vjerničkim događanjima, u prvim pričestima, na krizmama, vjenčanjima. Molimo ga: Isuse, ostani s nama! Ta koje mi druge radosti imamo? Vjerovati Isusu znači poštivati Boga i svoga bližnjega, tuđu imovinu, tuđi dobar glas. Sve krize u svijetu su krize duha, krize srca. Moguće je ozdravljenje čovjeka u duhu, jer to Isus može učiniti, samo mu čovjek treba otvoriti srce.«
Liturgijsko je pjevanje predvodio zbor mladih »Stope«, a otajstva svete krunice predmolila su djeca iz skupine »Biseri Očeva milosrđa«.
s. M. Jasminka Gašparović,promicateljica kauze
Fotografije: Kćeri Milosrđa