Nalazite se:

Naslovnica - Aktualnosti
Proslava svetkovine Gospe Lurdske u Zagrebu

Proslava svetkovine Gospe Lurdske u Zagrebu

Misno slavlje je predvodio pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Šaško.

Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Majke Gospe Lurdske u istoimenoj zagrebačkoj župi u nedjelju 11. veljače predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s petnaestak svećenika, među kojima su bili i oni iz Maksimirsko-trnjanskoga dekanata predvođeni dekanom preč. Josipom Golubićem, kao i iz zagrebačkih franjevačkih župa i samostana. Čestitajući župnoj i samostanskoj zajednici svetkovinu, biskup Šaško prenio je i čestitke i molitveno zajedništvo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Uvodeći u slavlje, podsjetio je kako je slavlje u tome „zagrebačkom Lurdu" šire od župe. „Ono ima nadbiskupijsko značenje i osobitu ljepotu koja prisno povezuje jučerašnji spomendan blaženoga Alojzija Stepinca i pouzdanje koje imamo u zagovor naše nebeske Majke. Ove godine još veću ljepotu svetkovini daje nedjelja, dan Gospodnji, u kojemu živimo povezanost Boga i čovjeka, naše prolaznosti zemljom i naše nebeske vječnosti. Na toj poveznici nalazi se dar Lurda, u kojemu prikazujemo svoje boli, bolesnike i sve koji se za njih brinu, svjedočeći blizinu Krista koji ne isključuje nijednoga čovjeka. Ujedno zahvaljujemo bolesnicima za trpljenja koja prikazuju za naše potrebe. Molitva upućena Bogu po Blaženoj Djevici Mariji; susret s nebeskom Majkom živi od Isusovih riječi s križa: Evo ti Majke! Tim smo pozivom privučeni i ohrabreni u svojim pitanjima, slabostima i traženjima. A Mariju zazivamo kao: uzrok naše radosti i zdravlje bolesnih".

Osvrćući se na misno evanđelje u homiliji biskup je posvijestio kako je prvo obilježje koje susrećemo u opisivanju bolesnika zahvaćanih gubom samoća, izolacija, isključenost i društvena izopćenost. „Gubavac iz Evanđelja dolazi k Isusu sam. Nema nikoga tko bi se za nj zauzeo, a i njemu je samom – prema propisima koje smo čuli iz Knjige Levitskoga zakonika – uskraćen razgovor. Evanđelje ne opisuje ozračje. Očito se ne radi o nekome javnom mjestu; nema uokolo osoba, čak niti najbližih učenika. Samo susret; a ni taj se susret, prema ljudskim odredbama, nije smio dogoditi. Budući da je gubavac smatran grešnikom, on je istodobno bio i žrtva i krivac. Nije promatran poglavito kao bolesnik, nego kao nečisto stvorenje. Zbog toga ne čudi jedna nijansa. Naime, ovaj bolestan čovjek od Isusa izravno ne traži da ga ozdravi, nego da ga očisti. Od Isusa se očekivalo da u takvome slučaju primijeni važeće propise te da udalji od sebe bolesnika, braneći sebe i 'čistoću naroda'. No, Isus čini ono radi čega je došao: ganut, pruži ruku". Posebno se zaustavljajući na toj gesti, propovjednik je naglasio kako u glagol 'biti ganut', „o kojemu smo puno razmatrali tijekom Godine milosrđa, u taj snažan glagol 'splanhnizomai' – u kojemu je sažeta Božja ljubav, koji govori da se u Isusu pokrenulo cijelo biće, da je pogođen do ganuća i ljutnje stane Radosna vijest, vazmeno otajstvo, kršćanska kultura ganuća i sućuti. Isus i ovdje pokazuje da pred nepravdom, pred propisima koji duboko vrijeđaju ljudsko biće kao Božje stvorenje, nije nimalo diplomatičan i da je daleko od ponašanja koje smo nazvali čudnim imenom 'političke korektnosti'". I druge kulture „poznavale su stanovitu brigu za bolesne, pazile na ono što danas zovemo 'socijalizacijom' ili 'integracijom u društvo', ali su istodobno poznavale i pravila isključenosti koja se nisu ticala samo opreza od zaraze nego su pogađala bit ljudskoga dostojanstva". No, „Isus, osim što liječi, dodiruje, grli, ulazi u prostor tuđe boli i dopušta da život drugih zahvati njegov. Tako čineći i sam postaje 'nečistim', smatran odvojenim od Boga, od Hrama, od društva ljudi koji su smatrani najboljima, najuglednijima i poželjnima. Ali, ta kultura pružene ruke, dodira i zagrljaja čovjeka, ostala je snažan pečat kršćanstva u ljudskoj civilizaciji. Iz vjere u Spasitelja Isusa i kršćanske ljubavi prema čovjeku nastaje remek-djelo sućuti. Iz krila te ljubavi, iz krila Crkve rastu ljudi koji osjećaju poziv da budu njegovatelji, liječnici, dragovoljci, znanstvenici; rađaju se bolnice, institucije koje se sustavno bave brigom za bolesne, pazeći na cjelinu čovjeka: na tijelo, duh i dušu. Takva je cijela Europa i kultura koja se iz nje širila; takva je Hrvatska. I naš je Zagreb svjedok upravo te kulture, jer u gotovo svim današnjim zdravstvenim institucijama naše domovine, koliko god se to željelo zanijekati i prikriti, trag njihova nastanka vodi do kršćanske sućuti, do Kristova ganuća i ispružene ruke".
Na tom tragu propovjednik je postavio pitanje „nije li Lurd, nisu li okolnosti Marijinih ukazanja, njezin susret i razgovor s Bernardicom, govor i znakovi, upravo to: neizreciv susret prepun prihvaćanja, sućuti i zdravih odnosa? Lurd pred nas stavlja siromaštvo i malenost kojoj proturječimo iluzijama o bogatstvu i ljudskoj veličini. Marija nam donosi Božju blizinu i ljudskost, a danas smo u oholosti skloni isticati čovjekovu samodostatnost koja donosi plodove nasilja, neosjetljivosti i neljudskosti. Pred nama su stvarnosti koje nas povezuju sa stvorenim svijetom: zemljom, vodom, vrtom i poljima, a mi se dičimo zanemarivanjem te povezanosti, pokazujući da udaljavanje od Stvoritelja postaje udaljavanjem od stvorenja i od odnosa potrebnoga poštovanja prema stvorenjima i prema Stvoriteljevu planu. Bernardica nosi poruku koju do kraja ne razumije. A mi se često hvalimo znanjem koje pokazuje posvemašnju nedostatnost. Istinska spoznaja traži poniznost; ona želi čuti i skupiti iskustva drugih; ona povezuje i obogaćuje; daje tumačenja koja su širokih obzora uključujući ponajviše pitanje o konačnomu smislu. Istinsko je znanje ono koje raduje i koje u sebi ima ugrađeno pitanje prolaznosti i neprolaznosti, istaknuo je biskup Šaško. Napomenuvši kako se spomenuti naglasci očituju i u franjevačkoj karizmi koju u Zagrebu svjedoči franjevačka zajednica, zahvalio je za njihovu nesebičnost i služenje te izrazio nadu skorašnjeg završetka radova na prostoru ponad kripte.
Nakon popričesne molitve, gvardijan fra Mate Matić zahvalio je predvoditelju slavlja, istaknuvši kako ga je na taj dan prije 10 godina papa Benedikt XVI. imenovao pomoćnim zagrebačkim biskupom. „Želimo Vas i Vaše služenje Crkve zagrebačke povjeriti zagovoru Majke Božje Lurdske, osobito moleći da Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije urodi plodom zajedništva i obnovljenoga zanosa u življenju vjere u cijeloj nadbiskupiji". Biskupu je darovan buket od deset ruža.
Proslavi svetkovine prethodila je devetnica koju su predvodili i propovijedali remetski župnik o. Antonio Čirko, OCD, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić, župnik župe sv. Petra, ap. preč. Josip Golubić i profesor na KBF-u u Splitu fra Domagoj Runje, OFM.

datum 12.2.2018.

Frekvencije:

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHzVirovitica: 88,3 MHz
Split: 97,2 MHzVinkovci - Vukovar: 91,6 MHz
Opatija - Rijeka: 88,8 MHzSplit: 97,2 MHz
Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz, HSplit: 97,2 MHz
Opatija - Rijeka: 88,8 MHzZagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz
Molimo Gospodina da o 20. obljetnici proglašenja blaženim, naš kardinal Alojzije bude proglašen i svetim!
Trenutno u programu: 12:10 Glazba
Sljedeće u programu: 12:15 Glazba po izboru slušatelja

Download promotivnog materijala. Saznaj više

Duhovni kutak

...SAMO BOG...

Samo Bog može dati vjeru, ali ti možeš dati svoje svjedočanstvo.

Galerija slika

IMG_1522
IMG_1519
IMG_1444
IMG_1430
IMG_1382
IMG_1319
IMG_1318
Copyright © Radio Marija 2009.I Design by: Endora